Oliver Dragojević
Oliver Dragojević, rođen u Splitu 7. prosinca 1947., školovao se u Splitu, gdje je pohađao i glazbenu školu. Oliver je oduvijek bio poseban i drugačiji od svojih vršnjaka. Još kao malen dječak zabavljao je sve prisutne svojim glazbenim talentom, pjevajući. Danas je jedan od najcjenjenijih hrvatskih izvođača zabavne glazbe s dugodišnjom uspješnom karijerom.

Još 1967. godine bilježi svoj prvi javni nastup. Pjesma kojom "probija led" je "Picaferaj". Sam nastup prošao je osrednje, ali je on ujedno i početak jedne velike i važne glazbene suradnje - dugogodišnje suradnje Olivera sa Zdenkom Runjićem. Uspješna karijera dolazi samo nekoliko godina nakon: "Galeb i ja", "Skalinada", "Oprosti mi pape" i "Vjeruj u ljubav" samo su neke od Oliverovih antologijskih festivalskih uspješnica. Oliverov album "Dvi, tri, riči" prodan je u platinastoj tiraži, što znači preko 50.000 primjeraka.

Nakon što je osvojio domaću publiku, vrijeme je da svojim jedinstvenim glazbenim stilom uveseli i inozemnu publiku, koja njegove koncerte dočekuje s oduševljenjem. U pariškoj dvorani Olympia, 2005. godine, Oliver počinje ostvarivati sve ono što je sanjao još kao mali dječak. Slijedi koncert u Carnegie Hallu, najpoznatijoj koncertnoj dvorani u New Yorku i prestižnom bečkom Concerthausu. Avanturu života i proslavu karijere nastavit će koncertom u slavnoj dvorani Royal Albert Hall.

U sklopu svoje glazbene karijere, Oliver je dao velik doprinos svojim humanitarnim radom. Što samostalno, što sa svojim estradnim kolegama, održao je brojne humanitarne koncerte, čiji su prihodi bili namijenjeni kao pomoć onima kojima je ona zaista bila potrebna. Od Dubrovnika do Zagreba prikupljala se pomoć, a često su sredstva bila namijenjena najmlađima, djeci s posebnim potrebama, ili pak kupnji skupe i prijeko potrebne medicinske opreme, te skupljanju sredstava za pse vodiče slijepih i slabovidnih osoba.
Jedan od humanitarnih koncerata za pamćenje zasigurno je koncert u pulskoj Areni, održan 25. kolovoza 2001. godine, kada su u prepunoj Areni s Oliverom pjevale velike hrvatske zvijezde, a sav je prihod išao Općoj bolnici u Puli.

Iva Šulentić,
Iva Šulentić, rodjena je 15.05.1983. u Zagrebu, hrvatska je voditeljica i glumica te studira ekonomiju u Zagrebu.
Od 1996-te godine pratimo je u ulozi TV voditeljice vrlo gledane emisije za mlade "Briljantin". Svoju svestranost, živahnost i pozitivni duh mlade i ambiciozne djevojke pokazala je i svojim sudjelovanjem u zabavnoj emisiji HTV-a "Ples sa zvijezdama".

Mogli smo je vidjeti i u brojnim televizijskim ulogama kao što su:
Sve će biti dobro u ulozi Nika Stajner
Lud, zbunjen, normalan u ulozi Ines
Luda kuća u ulozi Mia Voloder
Bumerang kao Nina Kralj
Kad zvoni kao Ira
Bitange i princeze kao Vjekoslava
Zlatni vrć kao Slavkova kćer

Uz televizijske uloge radila je kao voditeljica u emisijama Garaža, Dora 2007, Dječja pjesma za Euroviziju, Dječji tjednik, Zagonetni ulomak i Bljeskalica.

Robert Knjaz
Jedan je od naših najcjenjenijih i najduhovitijih, a svakako najpoznatijih medijskih stručnjaka i televizijskih voditelja. Mnogim svojim serijalima obogatio je medijsku scenu u Hrvatskoj, a nakon gotovo kultnih emisija 'Zaleđe' (OTV), 'Svlačionica' (HRT) te 'Mjenjačnica' (RTL), ovaj iznimno talentirani i vrhunski televizijski majstor trenutno realizira također vrlo gledanu emisiju 'Najveći hrvatski misteriji' (RTL). Knjaz je rođen 6. svibnja 1971., a već je sa 20 godina započeo svoj rad na televiziji, najprije snimajući priloge s prvih linija fronte, tijekom Domovinskog rata.
Knjaz je diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, ali je njegova ljubav prema televizijskom poslu, prilikom definitivne odluke o odabiru profesije - ipak bila jača. Dobitnik je ugledne, za svakog novinara korisne, stipendije State Departmenta, koju za profesionalno usavršavanje dodjeljuje vlada SAD-a. Robert često ističe kako mu je upravo ta stipendija, i znanja koja je stekao, iznimno puno koristila u osobnom razvoju. Premda nema 'zaleđe', a njegov rad spada u grupu 'najvećih hrvatskih misterija' - sigurni smo da ga nitko ne želi, niti može, 'mijenjati' s bilo kojom drugom televizijskom osobnošću.
On je Robert Knjaz, pravi je 'knez' medijskog prostora.
Teško ga je pratiti u kvalitetnoj kreativnosti rada i dodirnuti njegove visoke profesionalne standarde. Osim, možda, u 'svlačionici'...

Blanka Vlašić
Blanka Vlašić, možemo to reći bez ikakvih dvojbi, prva je dama hrvatske atletike, ali i svjetskog skoka u vis. Ova nesvakidašnje talentirana i marljiva atletičarka rođena je u Splitu 8. studenog 1983. godine kao najstarije dijete u sportskoj u obitelji (mama Venera bila je trkačica na skijama, košarkašica i atletičarka, a otac, Joško, atletičar, desetobojac, rekorder Hrvatske). Ime je dobila po Marokanskom gradu Casablanci, gdje je njen otac 1983. godine osvojio zlatnu medalju na Mediteranskim igrama. Blankin sportski talent uočen je vrlo rano. Atletiku je počela trenirati već sa sedam godina, s ocem koji je tad radio kao trener u atletskom klubu. Njena iznadprosječna visina i vitkost prevladale su u odluci da skok u vis bude njena specijalnost.

Godine 1997. Bojan Marinović postaje član stručnog stožera zadužen za tehniku i do danas bitna je karika Blankinog razvoja. Otac Joško određuje sve ostale parametre trenažnog procesa i osmišljava sportsko, ali i društveno djelovanje svoje kćerke. Prvi značajan rezultat Blanka je postigla 1999. godine kada je na Prvenstvu svijeta za mlađe juniorke u Poljskoj zauzela 8. mjesto. Sljedeća godina, Olimpijska gomina, bila je čarobna i nje će se Blanka posebno sjećati cijelog života.
Nevjerojatna serija poboljšanja svojih osobnih rekorda od rezultata 180 cm do svjetskih 193 cm, i A norme za nastup na Olimpijskim igrama u Sydneyu, malo je kada zabilježena u svjetskoj atletskoj povijesti. Mjesec dana poslije postaje svjetska juniorska prvakinja u Čileu s preskočenih 191 cm, a osvojila je zlatnu medalju na Mediteranskim igrama u Tunisu. U svibnju 2002. godine završava srednju školu s odličnim uspjehom i biva oslobođena mature, te stječe zvanje 'farmaceutski tehničar'. Godinu 2004. započinje izvanredno. Osvaja Brončanu medalju na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Budimpešti. Nastavlja s napretkom, 2007. godinu započela je lijepim rezultatima na mnogobrojnim mitinzima. Posebno emotivan nastup bio je krajem veljače na mitingu na Splitskim Gripama, gdje je oko 5000 gledatelja emotivno pratilo svaki njen skok.
Ljetni dio sezone je buran; pobjeda sa skokom od 204 cm te napad na svjetski rekord. Devetnaest nastupa - osamnaest pobjeda. Ukupno 20 puta preko dva metra. Kruna sezone i dosadašnje karijere bilo je zlato na Svjetskom prvenstvu u Osaki sa 205 cm. Pobjednica je Finala Grand prix-a u Stuttgartu, a Europska atletska federacija proglasila ju je najboljom atletičarkom godine. I od IAAF-a je stiglo prestižno priznanje. Njezin skok od 207 cm proglašen je "dostignućem godine". Olimpijsku 2008. godinu Blanka je svih 24 natjecanja završila rezultatom iznad dva metra, preskočivši tu visinu ukupno 41 put.

22 puta je pobijedila i dva puta bila druga. Zlatna medalja na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Valenciji, srebrena medalja na Olimpijskim igrama u Pekingu, pet pobjeda u natjecanjima Zlatne lige i pobjeda na Svjetskom atletskom finalu u Stuttgartu obilježile su čarobnu godinu. U prvom natjecanju u 2009. godini, u Rijeci, Blanka je zaokružila brojku od impresivnih i okruglih 100 skokova preko dva metra u 63 natjecanja. Ono što svima posebno imponira kod Blanke jest njena životna etika, kao jedan izrazito
pozitivan, dobronamjeran, dobrostiv i marljiv mentalitet, kao ravnoteža fizičkih, psihičkih i etičkih komponenti. Vrhunska preciznost cjelokupne izvedbe. U visokom poštovanju prema Blankinom cjelokupnom izražaju, možemo s ponosom zaključiti da je Blanka svojom kombinacijom sportskih ostvarenja i pozitivne transmisije ukupne etičke dimenzije uspjela dokazati da se i iz relativno manje sredine itekako može, trudom i neprestanom, velikom upornošću, postići 'svjetsku vještinu' u bilo kojem zvanju odnosno disciplini. Skok, zalet, mjesto odskoka, sve mora biti savršeno, a Blanka to radi najbolje na svijetu.

Zato Blanki želimo da je njena 'običnom oku nevidljiva krila' (jer nešto vidimo očima, a nešto samo srcem) ponesu do još većih sportsko-etičkih, a samim time i svima nam sanjanih još viših - 'centimetarskih visina'. Početkom rujna 2009. godine, na "Hanžekovićevom memorijalu", velikom atletskom mitingu u Zagrebu, Blanka je uspjela preskočiti, bolje rečeno 'preletjeti' - 208 cm, čime je ostvarila drugi rezultat svih vremena u toj disciplini.